AUTONOSTALGIJA – YOUNGTIMER KLUB

Što je Youngtimer?

Riječ je o vozilu koje se uglavnom proizvodilo u razdoblju 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, očuvano je, originalno, tehnički zanimljivo i, kako mi to volimo reći, ima dušu. S youngtimerom vlasnik ima dugoročnu viziju – sačuvati ga za buduće generacije.

Na primjer, youngtimer nikako ne može biti stariji auto s ugrađenom plinskom instalacijom, koji je predviđen za dnevnu kilometražu. Budući da se youngtimer vozi tek povremeno, potrošnja ovdje ne bi trebala biti problem, pa makar iznosila 20 lit/100 km.

Iz istog razloga moramo na pr. pomiriti se s činjenicom da ne trebamo slušati glazbu s USB sticka u ona rijetka dva sata amaterske vožnje automobilom, duh vremena nalaže korištenje kasetofona ili kasnije i obični CD.

Neki se pitaju je li automobil koji je tek napunio 30 godina oldtimer ili youngtimer?

Ako ima atest i homologaciju oldtimera, administrativno može biti oldtimer, ali nikako amaterski.
Dobar primjer je Honda NSX koja je već proslavila 30. obljetnicu i možda ima sve uvjete za službeni status starodobnika. No, takav će automobil zauvijek biti nepoželjan na vintage okupljanjima, jer mu, ruku na srce, baš i nije mjesto u društvu s kromiranim svjetlećim rozetama i kromiranim ratkapama. Dakle, odgovarajući izraz za Hondu NSX je Youngtimer i zauvijek će biti Youngtimer. Kao npr. Ivan Cankar, vječni modernist, umro je davne 1918. Ili, kako su milenijalci predstavnici generacije rođene od 1981. do 1996. godine.

Ljubitelji youngtimera njeguju tehničku kulturu jednog razdoblja.

Što ne pripada nama?

Razne “čunga-lunga” prerade najveći su neprijatelji automobilske tehničke kulture. Ako je auto star, star je. Novougrađeni noviteti često su neukusni kao tange na starici od 90 godina.

Dobre prakse iz inozemstva.

U inozemstvu je youngtimer već odavno automobilistički pojam, a imaju i brojne susrete i klubove za pojedine marke.

U Njemačkoj npr stanje oldtimera kao i youngtimera ocjenjuje se od 1 do 5 (1-kao nov, 5-loš), a na temelju ocjene moguće je bez problema sklopiti kasko osiguranje na ugovorenu stvarnu vrijednost za ljepše primjere (uvjet 1 ili 2).

Zbog velike konkurencije i ograničenih godišnjih kilometara (uvjet je i garaža), cijene kaciga su vrlo umjerene. Većina njemačkih osiguravajućih društava nudi takva osiguranja za hobi vozila starija od 20 godina.

Slovenija je jedinstvena u svijetu po razvoju automobilske industrije 80-ih i 90-ih godina.

Da, istina je. U ovom dvadesetogodišnjem razdoblju vjerojatno nigdje u svijetu nisu doživjeli toliko zanimljivih auto priča, što pozitivnih, što negativnih. Tome je vjerojatno pomoglo i to što smo u SFRJ imali poseban model socijalizma, kakav nisu imali nigdje u svijetu – ni u Sovjetskom Savezu, ni u zemljama istočnog bloka, ni na Kubi. , ne u Kini i ne u Venezueli. Unutar SFRJ Slovenija je također imala poseban status, jer smo jedini graničili s dvije razvijene kapitalističke zemlje – Austrijom i Italijom.

Na prijelazu iz 80-ih u 90-e godine dogodile su se velike društvene promjene kako u Sloveniji tako iu svijetu. Ove događaje jednostavno ne možete zaboraviti.

Što smo mi Slovenci doživjeli 80-ih i 90-ih u automobilističkom smislu?

Kronološki poredano:

• sustav par-nepar,
• bonovi za benzin,
• „plave koverte“ za kupnju automobila odn 2 godine čekanja na njega,
• vožnja na lož ulje,
• konsignacijska prodaja automobila,
• hiperinflacija – posljedično naguravanje u redovima za kupnju jeftinih “dinarskih” automobila,
• Markovič dinar – posljedično lude cijene u markama,
• prvi privatni uvoz novih automobila iz inozemstva,
• afera Grubelič (Trend Grosuplje),
• “Hrvatska varijanta” bescarinske kupovine u godini neovisnosti,
• prve najmove (sustav “tri ono jako” u slučaju neplaćanja),
• paralelno tržište službenih i sivih prodavača novih vozila,
• masovni uvoz stranih leasing vozila u Sloveniju,
• uvođenje PDV-a – kao posljedica umjetno stvorene panike na tržištu i time rekordne prodaje novih automobila.

Prijelaz iz 1980-ih u 1990-e bio je i vrijeme kada je većina Slovenaca Fičke, Katre, Jugote, Stoenke i Lade zamijenila “kapitalističkim” automobilima. U to vrijeme automobil je doista bio statusni simbol u pravom smislu te riječi.

Mladi su tada bili puno više zainteresirani za automobile nego danas. Već dvanaestogodišnjaci kupuju časopise Avto magazin, Auto motor und sport, Gente motori i Quattroruote…

Ideal svakog takvog cipla bio je brzo se obogatiti u dvadesetima i onda se sa stilom provozati Portorožem; metalik crni BMW 525i s crnom kožom, prozori zatvoreni, prozor otvoren, lakat van, glasna glazba, sunčane naočale RayBan Aviator obavezne…

Zašto su 80-e i 90-e najbolje godine automobilizma?

Evolucija automobila 80-ih i 90-ih bila je doista fascinantna, budući da su najvažnije akvizicije postale automobilski standard upravo u tom razdoblju;

Kronološki poredano:

• sat,
• desno ogledalo,
• peta brzina,
• katalizator,
• digitalni auto radio,
• autoreverzni kazetofon,
• RDS sustav,
• električni podizači prozora,
• centralno zaključavanje (kod francuza uvijek daljinsko),
• servo upravljač,
• ABS,
• stražnji jastuci,
• zračni jastuk za vozača,
• zračni jastuk suvozača,
• 3. svjetlo kočnice,
• CD player
• klimatizacija.

Bilo je to i vrijeme kada, osim katalizatora, još ništa nije bilo podložno ekologiji. Tada još nismo koristili riječ mobilnost, naglasak je prvenstveno bio na uživanju u vožnji i vizualnom divljenju automobilu.

Općim procvatom interneta nakon 2000. godine tempo života se uvelike promijenio, a ljudi su počeli postavljati nove prioritete u životu. I kod nas i u svijetu automobil kao predmet žudnje počeo je gubiti na važnosti.

Potražnja za automobilima ovih je dana ogromna, ali zapravo uopće nisu svi proizvodi loši. No, opći odnos prema današnjim automobilima ne može se usporediti s onim kakav smo poznavali 80-ih i 90-ih godina.

Ekipa Autonostalgije 80&90